Najvrednije stvari su nedokučive i na prvi, pa i mnogo narednih pogleda, nerazumljive. Ako okrećeš glavu samo zato što ne znaš, iako si na korak od priznanja sebi da bi vrlo lako mogao saznati, onda nemoj da se dičiš onim što za šta misliš da su tvoji kvaliteti. Čestica dobrote skrivena negdje u tvom srcu, kada je uspiješ pronaći, a uspjećeš ako samo malo želje imaš, naučiće te da ne moraš da znaš, ali da treba da razumiješ.
Taj nježni plavi leptir kraj kojeg si prošao i koji ti je svojim naizgled nerastumačivim ponašanjem skrenuo pažnju, pa si se zagledao drugačije i duže nego li pristojnost nalaže, a onda postavši svjestan okova nametnutih od strane predrasuda, brže-bolje okrenuo glavu, taj leptirić je neko od koga možeš naučiti mnogo, samo to ne znaš još uvijek.
U svima nama hiljade je svijetova. Odrasli, žureći da to postanu, vrlo rano prestaju da uviđaju beskrajne boje i nijanse koje nekada nevine svijetove čine posebnim. Tragajući za nekom srećom za koju naivno vjeruju da se nalazi izvan njih samih i u materijalnom bogatstvu, gube postupno osjećaj i sposobnost da prepoznaju ljepotu svega onoga što njihov lični svijet nudi. Na kraju, na njega i zaborave posve koncentrisani na onaj spoljašnji. I tebi se to desilo. Dijelom i meni, priznajem. Zato i ne umijemo da prepoznamo, a kamo li shvatimo posebnost i bogatstvo univerzuma u kojem obitavaju mali nježni leptiri. Umjesto što zuriš ili okrećeš glavu, priđi i učini sebe dostojnim da budeš primjećen i viđen tim beskrajno dubokim očima. Otkrićeš neočekivano. Saznaćeš do tad nepoznato. Postaćeš svjestan da smo svi mi, iako naizgled različiti, u osnovi isti, željni ljubavi i pažnje. Pokaži i pruži najljepšu emociju. Time će i tebi biti bolje. Pokušaj! Vidjećeš koliko sam u pravu.
Ne govori da ne možeš pomoći, pa zato ništa i ne činiš. Kraj malog leptira stoji oličenje snage i hrabrosti u liku njegovog roditelja. Možda tvoj čvrst stisak ruke, kojim ćeš mu prenijeti sve razumijevanje riječima neiskazivo, bude baš u tom trenutku dovoljan da mu vrati snagu. Možda je posustao u trenutku kada mu kažeš – Tu sam za sve što treba, pa dobije krila jer postane svejstan da nije opravdano ono u šta je sumnjao i da nije sam.
Ne žuri za svojim stvarnim i imaginarnim obavezama ne osvrćući se na bogatstvo svijeta oko sebe, jer to što ne znaš nije opravdanje da ne razumiješ!
Autorka: Marija Bulajić Škuletić
Komentari 0