Tačno je da je manji broj dece pogođen ovom bolešću, u poređenju sa odraslima, ali kada se postavi dijagnoza većina roditelja veoma teško prihvata istinu i činjenicu da je, uz lečenje, potrebna bitna promena načina života. Bez obzira na činjenicu da se radi o dugotrajnoj bolesti, savremena terapija šećerne bolesti omogućava normalan život i razvoj dece.
-
Šta je dijabetes melitus
Dijabetes melitus je latinski naziv za šećernu bolest čija je glavna odlika stalno povećanje koncetracije šećera (glukoze) u krvi. Podvukli smo stalno povećanje, zato što je uobičajeno da šećer „skoči“ posle jela (ali i posle stresa). Zato je pravo vreme za kontrolu nivoa šećera u organizmu (kada se govori o postavljanju dijagnoze šećerne bolesti) jutro – „na prazan stomak“
Ipak, povećanje koncetracije šećera u krvi je samo posledica PRAVOG uzroka šećerne bolesti kod dece, a to je nedovoljna količina hormona insulina koji je svakako jedan od najvažnijih regulatora veoma komplikovanih metaboličkih procesa u organizmu. Jedna od glavnih funkcija insulina je da „uvodi“ glukozu u ćelije našeg organizma. Ovo je izuzetno važno jer je šećer (glukoza) NEOPHODNA za život kao glavni izvor potrebne energije za većinu ćelija, a bez te „biološke energije“ nema života. Dakle, kada nema dovoljno insulina javlja se naizgled paradoksalna situcija u organizmu – u krvi je šećer u višku, a u ćelijama (kojima je preko potreban) je u manjku. Zato je suština dijabetesa kod dece nedostatak (ili smanjenje količine) insulina. Pankreas (gušterača) je žlezda u kojoj postoje posebne grupe ćelija koje stvaraju i u krv izlučuju hormon insulin.
-
Koje su vrste (tipovi) djabetesa
Postoje dva osnovna tipa šećerne bolesti, a podela je napravljena prema uzročniku oboljenja.
Kod većine dece radi se o propadanju ćelija pankreasa koje stvaraju insulin, pa zato nema dovoljno ovog važnog hormona u organizmu. Ovo je dijabetes mellitus tip I (prvi tip bolesti) koji traži obaveznu nadoknadu (supstituciju) insulina jer vrlo brzo dolazi do skoro potpunog nedostatka ovog hormona.
Tip 2 šećerne bolesti je češći kod starijih osoba i karakteriše se smanjenjnem (ali ga ipak ima) količine insulina u organizmu. Ovde se (bar za neko vreme) mogu koristiti lekovi (u obliku tableta ili kapsula) koji pomažu iskorišćavanje onog preostalog insulina. Iako je ređi kod dece, ima ga kod adolescenata, naročito kada se radi o gojaznim pacijentima. Zato će nastavak priče o dijabetesu kod dece biti posvećen samo prvom tipu šećerne bolesti (koji se naziva i insulin zavisni dijabetes).
-
Zašto nastaje insulin-zavisni dijabetes (tip I)
Nedostatk insulina u organizmu deteta je direktna posledica odumiranja (nestanka) ćelija koje stvaraju ovaj važni hormon, a to su „specijalizovane“ ćelije koje se nalaze u pankreasu (gušterači), a nazivaju se beta ćelije. Postoji mnogo potencijalnih uroka izumiranja ovih malih fabrika insulina.
Nasleđe (genetska predispozicija) ima veliki uticaj na pojavu ove bolesti. Ako u bližoj familiji ima šećeraša postoje izgledi i da dete ima „gene za dijabet“ što naravno ne znači da je obavezno da dete oboli. Kao i za druge genetske bolesti NE nasleđuje se bolest već SKLONOST ka bolesti. Zato je jasno da mora postojati još nešto iz okoline (ili organizma) što može započeti proces propadanja beta ćelija, pa tako započeti dijabetes.
Virusi su među „prvooptuženijima“ za nastanak šećerne bolesti kod dece, i to oni koji imaju osobinu da napadnu tkivo pankreasa gde se nalaze ćelije – fabrike insulina. Pomenućemo samo neke od mnogih virusa – influenca (grip), parainfluenca, varičela … Sada će roditelji da se prepadnu – pa ovo su veoma česti virusi. Srećom EKSTREMNO RETKO se desi šećerna bolest posle ovih infekcija, a i kada se desi skoro uvek nađemo da u porodici ima šećeraša. Dakle potrebna je kombinacija genetske predispozicije i „spoljnog“ faktora za nastanak dijabetesa.
Kako u svetu ima ogroman broj dece sa dijabetesom urađen je i ogroman broj epidemioloških studija koje se bave uzrocima šećerne bolesti kod dece. Tako su nađene brojne veze, kao na primer da deca koja umesto majčinog mleka koriste adaptirane formule imaju veće izglede da obole od dijabetesa. Ove i slične studije su zanimljive, ali imaju jednu „manu“- bave se verovatnoćama u procentima (koji su usput rečeno veoma mali). Kako su za roditelje njihova deca 100% onda nema mesta za preterano pričanje o epidemiološkim aspektima šećerne bolesti.
-
Kako posumnjati na dijabetes
Kod starijih se relativno lako posumnja na šećernu bolest jer se javljaju prilično jasni simptomi i znaci: uzimanje mnogo tečnosti (stručno se ovaj simptom zove polidipsija), pojačan apetiti i uzimanje hrane (polifagija), ali je prisutno i češće i obilno mokrenjne (poliurija).
Kod dece važi pravilo – što je dete mlađe to je teže na vreme otkriti šećernu bolest. Kod adolescenata se mogu javiti gore pomenuti znaci bolesti, ali kod male dece nastaju veliki problemi u ranom otkrivanju dijabetesa. Ako jedna beba mnogo pije i jede to se (skoro uvek s pravom) pripisuje zdravom apetitu, a ne bolesti. Sa druge strane nema rutinskih laboratoriskih kontrola nivoa šećera u krvi (kao na primer krvna slika ili pregled urina) koje bi možda nagovestile pojavu ove bolesti.
Postavini , imali smo problem sa cerkicom koja ima 6 godina u roku od 4 h imala je 10 stolica i 10 puta je povracala , zbog toga je dehidrirala na prijemu u bolnicu nisu mogli da joj plasiraju iv. kanilu bockali su je najmanje 10 puta tada se u laboratoriji pokazao suk od 11,4 u popodnevnim casovima posle rehidratacije od 1000 ml 0,9% nacl suk je bio 5,7 medjutim sutradan ujutro prvi suk na prazan stomak je iznosio 8. Stvari se normalizuju treceg dana i suk iznosi u tri vremena ujutru 5,7 u podne 4,2 i uvece 4,8 . Pretpostavljam da sad ide test opterecenja ali me zanima misljenje da li je sve ovo bilo zbog hemokoncetracije zbog dehidratacije ili stresa zbog silnog bockanja ili pak postoji mogucnost da je dijabetes
Ovo, skoro sigurno NIJE dijabetes!
Svi navedeni faktori (stres, dehidracija, infekcija) mogu dovesti do prolaznog povećanja nivoa šećera u krvi. Mislim da nema razloga za brigu.
Moj sin ima 9,5 godina.Juce smo pre dorucka proveravali secer i bio je 5.72.Da li imam razlog za brigu?HVALA.
Ma kakva briga – ovo nije dijabetes!
Moja devojčica ima 4 godine. Ima veoma specifičan kašalj skoro pa stalno.Noći su najgore.Bronhoskopija radjena na institutu ok. Sumnje na astmu nisu def potvrdjene jer nema zvizdanje i napade gusenja…Njen kasalj je toliko naporan da tera do nagona na povracanje. Pakao.Počele su sumnje na CF. Samim tim uradili smo joj i jutarnji secer. Bio je 7,7 . Planiramo da radimo nalaz Znoja (koji će da potvrdi ili odbaci sumnje)…Baš sam uplašena…iscrpljena…ti su noći i noći ne spavanja i mučenja,a uz to imam jos jednu bebu od god. i po. Šta vi mislite o svemu?
Šećer svakako treba proveriti, iako su male šanse da je ovo dijabetes.
Pulmolog naprosto mora da utvrdi uzrok kašlja, a znojni test je važan korak.
I jos nesto da li kandida moze izazvati nagli skok secera posto je imao urinarnu infekciju gde u mokraci bilo i bakterija i gjivica
Dete mi ima 19 meseci imao je secer 25,primjeni smo u bolnicu dobijao je adekvatnu terapiju.Medjutim jedno jutro mu je secer bio nizak 4 i dobio je insulinn mixtard 30 6 jedinica i od tada non stop pada u hipoglikemiju.Zanima me da liinsulin moze izazvati sve to?
To je sada stvar doziranja insulina – čim se javlja hipoglikemija, doza mora da ide dole. Ipak, to je veom osetljivo pitanje i naprosto se mora razmotriti sa endokrinologom koji leči dete.
Zanima me jos nesto prvi put je imao u mokrci glukoze 2 a metilketona 3,sad su mu nalazi uredni nema ni glukoze ni ketona.Da li su kod dijabetesa ova dva faktor prisutna stalno u mokraci ili ne?
Odredjivanje šećera u krvi (ujutro, pre doručka) je pravi način da se to proveri, a NE nalaz urina. Ovo što ste opisali NE ukazuje na šećernu bolest.
Poštovani,molim Vas da mi odgovorite jer sam jako zabrinuta (u panici sam) ,Imam 20 godina,prvo sam nakon svakog tusiranja osjećala nekakvo bockanje(peckanje) a kasnije i samo od sebe ..Po čitavom tijelu.Vadila sam krvnu sliku čitavu ,glukoza mi je 4.75 (izjutra) (iz vene nalazi) ..I ranijih godina mi je uvijek bio u granicama.Nikad iznad , postoji li rizik za dijabetes ?
Ovo je NORMALAN nalaz i zato nema brige!