Dojenje ne ostavlja mesto dilemama

Opet bih, da treba, izabrala sve to, uostalom kao što sam nakon prvog iskustva za koje sam bila nepripremljena, svjesno izabrala da i drugi put prođem kroz jednu tako prirodnu stvar koja se ponekad čini kao izazov.

Sve što pročitate i čujete, može, a ne mora da se odnosi na vas. Možda ćete upravo vi imati neko posebno iskustvo, možda lišeno priča o načinima saniranja ragada, liječenja mastitisa,… A, sve i da ne budete baš vi ta, proćićete kroz životnu lekciju koja pokazuje kako izgleda ljubav na djelu.

Može biti od koristi, ali nije od presudne važnosti da pratite i oslanjate se na iskustva drugih. Pored sve dobre namjere, niko se toliko detaljno ne može prisjetiti svega što je važno, već je to sjećanje isklesano danima i mjesecima koji stvaraju distancu, oblikovano drugim saznanjima, nesvjesno dopunjeno tuđim iskistvima,…  Sve i da nije tako, svako dijete je jedinstveno, svaka majka, takođe, a time i odnos, način neverbalne komunikacije, prilagođavanje potrebama,…

Jednostavno, sve ide svojim tokom. Uprkos brojnim savjetima, ja sam mnogo toga radila vođena instiktima. Ne zato što nijesam vjerovala ljudima koji me savjetuju. Naprotiv! I onda kad sam htjela rečeno sprovesti u praksi, shvatala sam da u našem slučaju, prosto nije primjenjivo, i onda sam tražila alternativu koja je bebi i meni pogodna. Nasuprot tome, postojale su situacije u kojima su me savjeti spašavali. Na primjer, tokom mog prvog susreta sa mastitisom.
Tjelesna temperatura raste, bolovi se šire po cijelom tijelu, imam strahovitu groznicu iako je napolju +40. Hm,…šta je sad to? Čitala sam o mastitisu ranije, ali nijesam stekla utisak da baš tako intenzivne reakcije može izazvati. Prva pomisao, strašno sam se razboljela. A, onda stiže glas razuma koji nudi rješenje – pumpicu.
Tada sam naučila nešto novo i bila uvjerena da se u istoj situaciji ne mogu naći. Ipak, našla sam se, sa drugim djetetom još dva puta. Da li sam ja nešto pogrešno radila, mada ni danas nijesam svjesna šta, ili se to prosto dogodi, tek mastitis je ponovo zakucao na vrata. Eto, može se desiti svakom,  važno je samo pravovremeno  reagovati.

Pročitala sam i nekoliko stotina članaka koje se bave temom preventive i saniranja ragada. Primjenila sve preporučeno, i na kraju, ne znam šta je u mom slučaju urodilo plodom. Tek, kad je drugo dijete stiglo, taj problem se nije javljao, a baš sam strepila, kako se ispostavilo, bezrazložno.

Postojali su i oni trenuci kada bi umor natjerao neke čudne misli da se motaju po glavi, pa sam se, tako, pitala koliko ima ispravnosti u odluci pojedinih majki koje su, iz raznih razloga, svjesno odabrale da ne doje djecu. Nikada nijesam dovodila u pitanje značaj dojenja, već sam se ponekad prepuštala tim mislima zbog one pragmatične strane. Možda nema toliko istine u priči da djeca koja se hrane adaptiranim mlijekom spavaju bolje, jer je ono kaloričnije od majčinog, ali mliječnu formulu može ponekad pripremiti i neko drugi dok majka spava. Javljale su mi se ponekad, u gluvo doba noći, takve misli, dok sam ustajala teturajući se, oprezno uzimala svoj zamotuljak najljepši i hranila ga po ko zna koji put. A, već nakon petnaestak minuta, kada utone u san, prekorjevala sebe kako su mi takve misli uopšte mogle pasti na pamet, ne uzimajući kao olakšavajuću okolnost za sebe ni taj umor  koji me je uzeo za svjedoka svoje snage.

I danas, kada moja djeca više nijesu bebe, pokušavam da im dnevni meni napravim tako da dominiraju oni proizvodi koje smatramo zdravim, a da industrijske prerađevine isključim koliko je moguće. Uostalom, kao i većina drugih roditelja.

A, na samom početku njihovog života taj zadatak je bio mnogo jednostavniji. I svakim danom, sve više, čini mi se da ne ostavlja prostor bilo kakvoj dijemi. Ono što je priroda ostavila ili ono što je industrijska tvorevina? Ukoliko majka ima mogućnost izbora, onda ona nema između čega da bira.