Govorio je o sledećim stvarima o kojima dodatno možete čitati u njegovoj knjizi:
- izazovima odrastanja,
- razvoju i očuvanju bliskosti i privrženosti između roditelja i dece kao srcu svakog odnosa,
- o važnosti uloge roditelja u odnosu na ulogu vršnjaka,
- kao i o načinima na koje možemo adekvatno odgovarati na potrebe i zahteve deteta.
Osnovna teza teorije koju zastupa dr Neufeld i predavanja pod naslovom “Roditelj kao odgovor na dečije potrebe” je da roditelj treba da bude kreator odnosa privrženosti sa detetom i da upravlja tim odnosom izmedju njega i deteta. Sam odnos se izdvaja kao poseban entitet koji je od velikog uticaja na razvoj.
Dalje, profesor daje odgovore na neka od pitanja koja u osnovi imaju ključno sledeće:
Kako zadržati bliskost sa decom uprkos izazovima odrastanja?
Razvoj potencijala kod deteta je spontan ako su uslovi adekvatni.
Naime, veruje se da su osnovne potrebe deteta opstanak i sigurnost, što je vrlo površno shvatanje. Po njemu, za rast i razvoj deteta, osnovne potrebe su zajedništvo i povezanost.
Kao jednostavan primer daje teške situacije opasne po život (npr.rat) gde se dete oseća sigurnim ako je onaj s kojim je povezan pored njega. Da li je dete sigurno? Nije. A da li se oseća sigurnim ako je roditelj uz njega? Da. To su povezane, ali potpuno različite stvari.
Teorija dr Neufelda koja se odnosi na rani rast i razvoj dece koja je uslovljena brigom roditelja o njima se bazira na piramidi dečijih potreba koje bivaju zadovoljene kroz zajedništvo i povezanost, osećanja, odmor i igru. Od ranog razvoja deteta zavisi u kakvu će osobu ono izrasti, pa su roditelji ključni u građenju odnosa kroz koji ove potrebe treba da budu zadovoljene.
Privrženost i povezanost (izvorno “attachment” i “togetherness”) roditelja sa decom je baza na kojoj se gradi odnos, a zatim ispunjavaju ostale potrebe
Ukoliko se povezanost i privrženost ne uspostave sa detetom od malena, ono nikada neće osećati sigurnost.
Povezanost je kontekst i srce odnosa sa detetom, stvara osećaj doma, pomaže razvijanje osećaja pripadnosti. Odnos povezanosti traži disciplinu koja ne udaljuje, već čini prisnijim roditelja i dete i daje moć tom odnosu. Cilj je stvoriti most koji uvek povezuje roditelja i dete, pa i u najtežim situacijama.
Dr Neufeld smatra da su različite vrste kažnjavanja, oduzimanja stvari i pretnje zloupotreba moći koja narušava odnos, a roditelji upadaju u zamku korišćenja sile kada prirodno osećaju da gube moć i uticaj. Onda na scenu stupa impulsivnost koje se treba čuvati.
Dete treba da zna da smo uvek njegov roditelj, čak i ako ne odobravamo njegovo ponašanje i akcije.
Pored toga, on ističe da u današnjem vremenu u kojem se susrećemo sa raznim izazovima decu gubimo zbog “ekranizma” koji je svet za sebe, a deo našeg ranjivog realnog sveta.
Dalje, deca se identifikuju sa vršnjacima, postaje im jako važno šta oni misle, trude se da budu prihvaćeni u društvu i zbog toga rade mnoge stvari koje im štete, a u današnjem svetu vršnjaci mnogo povređuju jedni druge. Vršnjaci ne mogu i ne treba da zamenjuju roditelje u procesu prirodnog rasta, razvoja i sazrevanja. Roditelji i staratelji su ključni, a vršnjaci su dopuna i osnova za gradjenje socijalnih odnosa i veza.
Na povezanost se u piramidi dečijih potreba nadograđuju osećanja
Ona se rađaju iz povezanosti, a za razvoj i posebno za sazrevanje je važno da dete nauči da prihvati sve vrste osećaja i osećanja koje doživljava. Ona su osnova za intimnost, omogućavaju odmor, upozoravaju, ključna su za oporavak, adaptaciju, lečenje, regeneraciju. Tuga je jedno od najvažnijih osećanja, a dr Gordon naglašava moć tuge i ističe brigu o tome da kao roditelji pazimo da ne povredimo dečija osećanja.
Treća jako važna potreba koju treba zadovoljiti je odmor
Dobar i kvalitetan odmor je neophodan prvenstveno za normalan rast, ali i za oporavak i obnovu bilo koje vrste, novi početak, kao i za otpornost organizma.
Četvrta potreba je igra koja je najvažnija za učenje, razvoj i ovladavanje emocijama, i gradjenje odnosa
Igra se provlači kroz sve životne faze, ali je najvažnija u ranom rastu i razvoju, ona podstiče kreativnost i maštu, a rešavanje problema kroz igru je najbolji i najefikasniji način za učenje.
Zanimljiva je bila i priča dr Neufelda o svom ocu koji je odrastao u hladnoj i neprijateljskoj sredini i preživeo svašta kao dete i o tome kako je prirodno bio majstor u tome da sinu pruži podršku u svakom smislu, a prvenstveno u osećaju sigurnosti, zaštite, puno igre i odmora i svega onoga čega je njegovom ocu manjkalo u detinjstvu. Pričao je i o svojoj najmlađoj unuci i o izazovu razvoja odnosa povezanosti s njom koji je prolazio kroz razne faze, od prvobitnog odbacivanja, do osećaja privrženosti koji ih sad beskrajno i snažno povezuje.
Na samom kraju on sugeriše da je najbolji način da se zaštiti dete da ste mu važni više nego svi ostali ljudi, da je vaš odnos sa detetom iznad svih, jer ste onda nesalomivi štit, i dete ne može biti toliko povređeno kao kad takvog odnosa nema.
On poručuje: održavajte odnos i kad ste razdvojeni. Budite strpljivi. Mi imamo šansu da popravimo svet: naša šansa su naša deca, a mi smo njihov odgovor!
Autor: Miljana Pantović , NajboljaMamaNaSvetu.com
Komentari 0