Foto: Freepik
Kada duša pati, telo strada. Tom problematikom se bave stručnjaci različitih profila: lekari (pedijatri, psihijatri, pulmolozi, endokrinolozi, gastroenerolozi…), biohemičari, psiholozi, pedagozi, vaspitači, a ponajviše roditelji kada im deca, „iz neobjašnjivih razloga“ dobiju proliv pred odlazak u vrtić, povraćaju pred takmičenje, postaju sklona prehladama ili temperaturama posle smrti nekoga bliskog, ili dobijaju astmatčne napade uvek kada se podigne tenzija u porodici. Tada govorimo o psihosomatskom ili, u novije vreme, psihofiziološkom poremećaju kod dece.
Izraz psihosomatika ili psihofiziologija označava sa su duša (psiha) i telo (soma) povezani, i da utiču jedno na drugo. Kada smo bolesni, npr.imamo grip, malaksali smo, neraspoloženi, bezvoljni, „vuče nas krevet“. I obrnuto, ukoliko smo duže vreme „pod pritiskom“, može da se razvije glavobolja, povišeni krvni pritisak, sklonost infekcijama zbog pada imuniteta… Zbog toga, nikada ne treba ignorisati žalbe na bol kod dece, posebno ne rečima „nije ti ništa“. Neophodno je obratiti se prvo pedijatru, pa nakon pregleda i na eventualne dodatne dijagnostike. Ukoliko su otklonjeni fiziološki uzroci npr.bola u stomaku ili glavobolje, simptomi odražavaju emocionalno stanje deteta, tako da se ono upućuje, zajedno sa roditeljima, dečjem psihologu.
Deca koja imaju predispoziciju da razviju psihosomatski poremećaj su introvertna i aleksitimična. Šta to znači? Reč je o deci koja su okrenuta ka sebi, povučena su, ćutljiva, imaju slabije izraženu emocionalnu ekspresivnost, „zatvorena“, i aleksitimična – nemaju reči za emocije, tj. nisu u stanju da rečima opisu kako se osećaju. Tada „rade“ organi, a najčešće emocije koje se potiskuju su strah, ljutnja i bes, ali i ambivalencija, visoke ambicije i dugotrajna anksioznost. Sve to može dovesti do poremećaja psihofizioloških funkcija. Kod dece koja pokazuju sklonost ka ovakvim tegobama izostaje mašta, fantazija, igra rečima…
Dakle, deca koja su u riziku da razviju psihosomatske tegobe su ona koja su duži vremenski period izložena psihološkom pritisku ili stresu, a nisu u stanju da rečima opišu sta osećaju, povučena su ili suprotno, preambiciozna.
Načešći psihosomatski poremećaji u detinjstvu su sledeci:
- Psihofiziološki poremećaji kože (dermatitisi, urtikarija, svrab, alopecija…- kod hipersenzibilne dece koja „apsorbuju u kožu“ svešsto se dešava)
- Psihofiziološki poremećaji respiratornog sistema (astma – „plač bronhija za majkom“, vezana za strah od napuštanja, alergije). Kod dece koja boluju od astme se nailazi na podatak da su vrlo emocionalno nesigurna u detinjstvu.
- Psihofiziološki poremećaji kardiovaskularnog sistema (hipertenzija je često pokazatelj potisnutog besa, gneva i agresivnosti. Telo se stalno sprema za borbu, ali borbe nema, izostaje…)
- Psihofiziološki poremećaji gastrointestinalnog trakta (prolivi, povraćanje…-kod pasivne dece, uplašene i anksiozne). Povremeni i ponavljani, jaki trbušni bolovi kod osetljive, napete dece povezani su sa strahom, kaznama, prevelikom brigom u porodici i čestim konfliktima. Poremećaji ishrane (anoreksija/bulimija) takođe neki autori svrstavaju u ovu grupu.
- Psihofiziološki poremećaji urogenitalnog trakta (učestalo mokrenje, menstrualne tegobe…)
- Psihofiziološki poremećaji endokrinog sistema (npr.dijabetes, hipo/hipertieoza)
- Glavobolje su gotovo uobčcajene i u detinjstvu i u mladosti (spadaju u poremećaje CNS-a). Često se javljaju sa polaskom u školu. Mogu biti praćene povraćanjem, napetošću mišića, mrzovoljom, nesanicom, plačom… neposredni povod bolova u glavi najčešće su konflikti sa vršnjacima, agresivnost roditelja,strah od odgovaranja ili neuspeha…Migrene se javljaju kod dece koja su živahna, anksiozna, inteligentna, druželjubiva, sklona savršenstvu, tačnosti i urednosti. Uzroci migrena se sagledavaju u potiskivanje neprijatnih emocija.
U detinjstvu i mladosti, poremećaji psihosomatskog tipa nisu toliko česti kao kod odraslih jer za njihov nastanak je potrebno povremeno i dugo izlaganje stresorima, unutrašnjim ili spoljašnjim, kao i potiskivanje emocija. Zato, kod dece radije govorimo o somatizaciji – ispoljavanju emocija kroz govor organa, gde se šalje signal da nesto nije u redu. Kroz određeni organ mozak negativnu emociju prevodi u ponavljajući telesni simptom, duži vremenski period.
Pojedina deca nemaju razvojne kapacitete suočavanja sa stresom niti mogu da „prorade“stres na zdrav način. Ukoliko sve to dugo traje, a ne iskazuju verbalno sopstvenu trpnju, postoji realna mogućnost telesnog odgovora. Zato, nikako ne treba zanemarivati telesne žalbe i bolove kod dece, naročito iz grupe navedenih sistema organa. Konsultujte se sa pedijatrom i ukoliko se dodatnim analizama ne uočavaju objektivni organski uzrocnici, potrebno je psihološko savetovanje i psihoterapija.
Molim vas za savet Sin je ozenjen sa zenom koja je u zatvoru trenutno a ona ima sina iz prvog braka od 13 god koji zivi sa mojim sinom Ja im kuvam i pomazem oko 3 manje zajednicke dece Taj veliki decak godinama je ziveo ostavljen od mame kod bake u drugoj drzavi od kako su ga dovrli on ispoljava napade agresije prvo je grebao lice cupao kosu a zanjih godinu dana bacs stvari udara manju decu urla vristi ..ako mu se pomeri neka svar u sobi to su takvi napadi besa i agresije da me plase Na zalost u drzabi gde zive sve pravdaju on je dete..ali nekoko je zlurad kad manje dete padne on se smeje ko blesav i plasim se da bude sam sa decom da odem do kupatila Ubedjena sam da ima neku dijagnozu i da treba pomoc psihologa
Neophodna je pomoć psihologa
Molim vas da mi odgovorite imam sina koji je sedmi razred nekoliko uopšte da ide u školu, ima strahove koji su izraženi.u poslednje vreme bas cesto počeo da povrace dali to može biti psihosomatski.Radili smo ultrazvuk i sve je uredu osim peesavijene zucne kese Krv smo vadili iz prsta pre mesec dana i to je bilo u savršenom redu.
Najbolje bi bilo da porazgovarate sa dečjim psihologom.
Molim Vas odgovorite mi zasto deca koja na stres reaguju somatizacijom koriste I ego odbranu obezvredivanje.Tako pisu autori clanaka I kniga o psihosomatskim bolestima.
Takodje Vas molim da mi napisete koje sve ego odbrane koriste deca koja somatizuju psihicke probleme.
Moje dete ima 8 godina,završava prvi razred.Ima astmu, ekcem.Stidljiv je i sve oko sebe doživljava jako stresno. Sklon je panici. Potiskuje u sebe svu nervozu. Otac mu takođe ima ekcem, jako rano je ostao bez roditelja, u godinama kao moj sin bio je takođe stidljiv i povučen ali sad kao odrastao čovek nije i njih dvojica se oko svega sukobljavaju, suprug mu otvoreno stavlja do znanja da je smotan, nepažljiv, baksuz računajući da će ga tako očvrsnuti- dok naše drugo dete bodri i lepo se slaže sa njim samo zato jer je je duhovitiji i malo opušteniji od starijeg.Kad pitam doktorku, oulmologa, učiteljicu i ranije vaspitačice da li ima potrrebe da ga povedem kod psihologa one mi kažu prosto je takvo dete i da ne brinem.Plašim se da ne bude sve povučeniji kad poraste i možda bi razgovor sa psihologom odgovarao svima nama kao porodici, ili da sačekam još malo..?
Mislim da TREBA obaviti pregeld (razgovor) kod psihologa.
Volela bi da mi odgovori neko strucan. Dete je nakon pola godine videlo bracu i strinu koji zive u Italiji. Dok pricamo sa njima preko skajpa non stop prica, presrecna je. Obozava ih. Kada ih je videla zanemela je. Bukvalno sve vreme se samo smeskala. Sa obaveznom dudom u ustima i ni rec progovorila nije tih dva sata koje su bili tu. Kada su otisli trazila ih je, pricalanormalno, bila vesela. Odspavala. Kada je ustala od 13h pocela da povraca( jela je ujutru u pola osam i uzinala oko 11). Ceo obrok. ( inace se i sa kasljem borimo ceo mesec i sad je postao produktivan) nakon toga do 18 h povratila je jos 4 puta( slajm uglavnom i sa bilo cim sto popije) . davali smo joj prvu tecnost nakon sat vremena. Posle toga se zakaslje i nakon kaslja za 10min povrati. Da li moze ovo biti povezano sa emocijom soka kaca ih je videla? Juce se sve stabilizovalo. Dobila je temperaturu. Danas su opet dosli i smejala im se i malo igrala sa njima ali nista im nije pricala. Uglavnom kod mene bila u krilu. Sada spava mirno a plasim se da opet ne krene isto. Kako da pomognem detetu ako je to u pitanju? Samo namjih je tako reagovala. Ima 20meseci.
Ocigledno je da je Vasoj devojcici potrebno neko odredjeno vreme kako bi se prilagodila novonastaloj situaciji („uzivo“ je u kontaktu sa strinom i bracom koje je do tada vidjala na skajpu). Prva reakcija zbunjenosti je normalna, kazete „da se smeskala“ , sto je vrlo pozitivno, a pri sledecem susretu je pokazala pomak – „smejala se i igrala“, doduse – stidljivo. Ne vrsite pritisak, ocigledno da joj je prijatno sa njima, ali joj treba malo vremena. Povracanje i temperaturu Vase cerkice ne bih pripisala psihosomatskoj reakciji, vec mogucoj virusnoj infekciji (narocito zbog temperature) koja je verovatno koincidirala sa dolaskom gostiju. Moguca je promena raspolozenja zbog infekcije, a ne zbog kontakta sa gostima, tako da nemate razloga za brigu, ne radi se o psihosomatskoj reakciji.