Povezanost sa drugima

POZDRAV! Ni sama ne znam kako bih dala naslov svom pitanju. E ovako. . imam djecaka od 3 godine. Medjutim on od malena, ima povezanost sa dr ljudima bez ikakvog straha, obicno djeca se plase dr lica, a on ne. Sto je najgore, ja i moj suprug se bas lose osjecamo sto recimo u gostima kada imam prijatelje, djeda, on pridaje paznju toj osobi i nas i ne primjecuje. Moj suprug je znao doci sa posla, on mu i ne poleti ako ima da kazem zrtvu koja ce ga zabavljati. Znala sam sto puta oplakati jer on i kao malan dao bi ruku i nepoznatoj osobi na ulici, a mi ako kazemo moramo kuci on pocne plakati za tom osobom koja mu nije nitko i nista. I to i dan danas je tako, samo sto sad ne place. Ali, se maximalno uzivi sa ljudima koji nisu sa njim. To su djed, tetak, stric i obicno je privrzeniji da se igra sa muskim osobama. Stvarno sam istovremeno i tuzna i ljuta. Valjda mu mi roditelji trebali biti prioritet. A kad nema nikoga, onda valjamo i mi.